Blog title:
Ako me se sjetiš, odmah prekini
Neceš me naci više nigdje
Nema me, samo su moje noci besane
A onaj zaneseni smijeh je bio za tebe
Idi na staro mjesto , naše jezero te još ceka
Voda je bistra i cista , ali bez odsjaja moga
Vidjet ceš svoje oci , a znat ceš gdje su moje ove noci
Tuga me razara i na vrata mi odavno kuca
Zašto me toliko privlaci, zašto me ovu noc želi
Nova je prošla , a ja se odlucila promjeniti
Navika mi je ista , krenem spavati
Pomolim se za tebe, a sjetim se sebe
Tiho zaplacem, jastuk stegnem, a još jedno bdijenje slijedi
I više mi nicija pomoc ne vrijedi
Rekao si : „ne ostavljaj me, volim te.“
Zašto ti nisam vjerovala , a sada suze zbog toga cijedim
Da me vidiš ne bi me prepoznao jer više ista nisam
I kada me opet moliš, bol me razara , a moram odbiti
Ponos je previše jak, da ti kažem kucnuo je taj cas, da ti kažem da
Molim Boga i ove noci, da mi u san ne dolaziš
da me nemuciš , ako znaš koliko te volim
da me shvatiš, zašto , zašto to radim
zašto odbijam a život bi za tebe dala
Tiho cu istrcati van, trcati, trcati da me samo probije zrak
Da se ne sjecam nicega, da upravo to želim.
Želim sve zaboraviti, ne zato što te ne volim
Vec me bol kida, ona je moja vijerna pratilja
Osjecaš li kada citaš ovo što mi znaciš
Kolika je moja bol, sada. Koliko boli kada nekoga voliš
A znaš da nikada necu biti tvoja
I da je ona prokleta nada, da je moja tiha molitva
Daj mu i ovo malo moje srece, jer znam da ga boli
I da ga nikada proci nece. Zakloni ga da ne ucini nešto sebi
Jer bi to bio moj kraj. A možda ni onda se sreli ne bi.