Blog title: ;)

Kako mi se mnogo ljudi javlja,pišući mi svoje probleme i pitajući savjet,primjetio sam da se jedna vrsta pitanja uvijek ponavlja,a odgovor je tako jednostavan...a opet,malo ljudi ga "posluša" iako ga čuje.A to je,kako spasiti svoju vezu ili brak.Zapamtite jedno,velika većina veza ne završava zbog jedne greške.Već zbog puno greškica koje te nakraju dotuku.Izgubiš povjerenje,izgubiš osjećaj bliskosti,udaljavaš se zbog te osobe iako to ne želiš.A najgore od svega što se te greške ponavljaju,koliko god obećanja prošlo kroz njih da se više neće ponovit.To su te stvari koje ubijaju ljubav u nama dok gubimo povjerenje.Znate i sami,što god mi tvrdili,ali mnogo je osoba koje će oprostit prevaru... Prijeći preko laži,koliko god bili povrijeđeni.. Jer ljubav pobjeđuje,zar ne.I na vaganju,osjećaji koje ne možeš tek tako izbrisat,postaju "teži" od osjećaja koji su na suprotnoj strani vage,bol i patnja... Ali kad uz puno udaraca shvatiš da si toliko ranjen da ti rane ne mogu ni zarastat,ni dopustit stvaranje ožiljaka od silnog krvarenja,kako će ljubav pobijedit kad ju gubiš u sebi? Ostalo ju je toliko malo da jedva s njom pokušavaš podignut svoje srušeno samopouzdanje,a i to malo što osjećaš čuvaš za nove napade koje će ti ranit srce,jer počinješ živjeti u strahu zbog tolikog nepovjerenja... Nikad ne zaboravite jedno,običnim,ali iskrenim razgovorom možete puno toga riješiti... U konačnici,ako želite to jako,ne plašeći se odgovora kojeg ne želite čuti,možete prepoznat iskrenost osobe s kojom otvoreno razgovarate,i uočit ima li u tim rečenicama kajanja,volje za dogovor... Ako uočite da nema iskrenosti i truda u nečijim riječima,čemu se nadati u budućnosti kad znaš kamo sve to vodi... Ja sam jednom,ne tako davno,bio u vezi s osobom s kojom sam činio velike greške,a šutnja je bila jedna od najvećih... I sve te sitne znakove za kraj,koje sam prepoznao,nisam rješavao a mogao sam.. sjećam se,jednom na moru.Znajući za moj nekontrolirani strah od morskog psa,i da ne idem daleko od obale,uvijek me promatrala pazeći da se previš ne udaljim na luft madracu.. Zadnje ljetovanje koje smo proveli skupa,ostala je sjedeći na plaži dok sam se ja udaljio na svom luftiću podalje od plaže.. Iz te udaljenosti se nije moglo vidjeti da držim oči otvorene.. I ona me,promatrajući sa svog ručnika,gledala,ne poduzimajući apsolutno ništa.I u tom trenutku,i mnogim sličnim,shvatiš da joj je svejedno... I ne misliš više ni na morskog psa... Ali nisam ponudio ni zadnju slamku spasa,ni taj iskreni razgovor kojim sam možda mogao riješit mnogo stvari koje su nas mučile.Treba li napomenuti da je višegodišnja veza ubrzo nakon završila?
Ne zavaravajte se,postoje mnogi znakovi koji nam govore da nešto ne štima,da se bliži kraj,koliko god vam ti znakovi izgledali kao sitnice... Nikad nije rano da razgovaraš,može samo biti kasno..prekasno... U suprotnom,pustiš li sve da se riješi samo od sebe,a neće,dobro znaš da neće,dobit ćeš,kako mnogi kažu,školu u životu... Ali gore je što dobiješ gorko iskustvo... Treba se i s tim znat nosit... Samo ne puštaj da sve ode predaleko.. Uzmi cvijet,iščupat ćeš ga s korijenom... Uhvati grm,iščupat ćeš ga s korijenom... Ali pusti stablu da naraste,koliko god se trudio teško ćeš ga iščupat... Jer budeš li toliko dugo čekao da ono pusti korijenje,samo si zadaješ puno muke,a rezultat sve više postaje onakvim kakvim ga najmanje očekuješ...