Blog title: Nekom mom, jer ti znas zasto ;) II dio
Nastavak...U toj jednoj sekundi je iscezao, pretvorio se u prah, i otisao u nepovrat. Osvojio je tvrdjavu, koja je za sve bila neosvojiva. Uvukao mi se u dusu, osvojio je moje srce, moje misli...osvojio je mene. Osvojio me svojim osmjehom koji me je uvijek mogao oraspoloziti. Razvedravao je i moje najcrnje dane, bio je moje sunce i onda kada sunca nije bilo na nebu, kada je nebo bilo prekriveno tmurnim i sivim oblacima. Vedrio je i oblacio mojim zivotom. svaka moja pobjeda je bila pobjeda samo ako je on bio tu pored mene. Svaka njegova pobjeda je bila i moja pobjeda. Svaki njegov pokret, svaki uzdah, bio je i moj pokret, moj uzdah... Svaki osmijeh, svaka suza, svaka bol, svaka povreda, svaki uzdah, sve smo osjecali i kad nismo bili jedno pored drugog. Fizicki smo rijetko bili skupa, ali psihicki smo bili vezani vise nego sto je ikad na ovom svijetu neko bio vezan. Ta nevidljiva, tanka, a opet tako cvsta i jaka nit koja je spajala dva svijeta do tog momenta tako razlicita. Ta dva svijeta koja su tog momenta postala kompaktna, jedinstvena, pretocila su se u jedan svijet na dva razlicita mjesta. U dvije toliko toliko razlicite osobe, a opet tako slicne. Taj odnos je bio nevjerovatan, nikad niko nije vidio, cuo, pa cak ni dozivio nesto slicno. Svaku njegovu bol sam osjecala kao svoju, kao da u tom momentu mene boli, a ne njega....nastavice se...