Dali se sjećaš dragi kad smo se prvi put sreli,
poklonio si tada meni jedan poljubac vreli.
Susret je bio divan u sumraku u tami kao
buket mirisnog cvjeća bili smo sasvim sami.
Ti pružio si ruku u zagrljaj mene si zvao
dođi silno te volim samo si reci znao.
Srce me prevari tad,
u zagrljaj podoh tvoj
za ljubav lažnih riječi izgubi ponos svoj.
Mislila sam da ću da ostanem sama
Da će sve želje moje da ,,proguta,,tama
Ali ne...
Ja nisam sama imam jednog
druga sto me vječno prati a
zove se tug
Govorili su mi
da sam dijete.
Tu su bile riječi koje bole.
Jer oni tada nisu znali
da djeca mogu najviše da
vole.