dummy
dummy
Blog title: Mi smo za sve krive:)
 U zadnje vrijeme nešto mi često zapnu za oko tekstovi o ženama koje dozvoljavaju da ih njihovi muževi, dečki, očevi, ma ko god stigne i kome se god digne, šamaraju, tuku i za kose vuku. Ili upucaju, umlate, pregaze ili prikolju. Ovo sa zpinjanjem je u potpunosti moja greška. Čitam sve. Od knjiga, novina, preko natpisa na kamionima, pisanija na zahodskim vratima. Da je toaletni papir štampan ja ne bi izašla iz zahoda dok ga ne odmotam do kraja.
Dakle, pročitam tekst. Il je sažaljiv ili netrpeljiv. Iz svakog ko Arijadnina nit vrišti: same su si krive! Pršte savjeti. Trebaju čitati knjige o samosvijesti. Ići na jogu i akupunkturu. Pretraživat trgovine, pardon, to se sad zove šoping. Jer nije u redu da idemo, onako, ko zadnji seljaci, kupovati nešto. Mi šopingiramo. Ima još pametnih savjeta. Kao recimo, izborite se za svoje dostojanstvo. Pokupite svu djecu koju vam je pijani idiot napravio jer on ne koristi kondome, on je muškarčina. Pilule su za kurve. A za dijafragmu nema vremena jer se pijano ili drogirano blago samo navali dve tri minute pa se okrene i zahrče. Pokupite djecu i odite nekud. Zauzmite se za sebe. Zaposlite se negdje. Upišite djecu u vrtić i kuhajte im vegetarijansku hranu radi boljeg općeg zdravlja. I naravno, idite nedjeljom u crkvu. Heklajte, radite goblene. Što u stvari znači koga briga za te jadnice. Same su odabrale. Same neka se izbore.
Same su si krive??
Ma o čemu vi to? O čemu mi to? Pa zar je moguće da nam se bahatost uvukla i u zadnju stanicu nedozrelog a prerano odumiručeg mozga?
Ko je to ko si sam želi batine? Ko želi sa strahom i grčem u želucu gledati na sat svjestan da svaka minuta više vodi ka većoj mogućnosti da onaj netko dođe ljut, frustriran. Pijan. Nervozan. Da je izgubio zadnju lovu na sigurnom listiću u kladionici i da ako mu kaže da joj ujutro ostavi novce za kruh i mlijeko da će nastati frka i vika a možda i .. Ko se želi po mraku skrivati kod susjeda sa djetetom u naručju je je ON ljut na tamo nekog konobara? Ko to želi živjeti u stanu u koji uđe mračan oblak koji isisava sve dobro i drago čim On uđe na vrata. I nije istina da je stalno vika i vrijeđanje i batine. Jedino što je stalno je strah. Priznali ili ne priznali.
Ali, same su si krive. Čak i one koje su naizgled sigurne i jake možda zadrhte kad lupe ulazna vrata. I ne smiju nikome reći. Sram. Stid. Jer, same su si krive.
I da se ne zavaravamo, to ne dolazi najednom. Dolazi polako. Red mrkve, red batine. Nije potrebno reći ti si glup (glupa) i nesposoban (nesposobna). To dolazi, prikrade se, zaboli jače, manje, ovisi.. kako kada.
Naravno da nije kriv odgoj ili, sačuvaj bože, okolina. Same su si krive. Sami su si krivi. Loš izbor, mazohistička crta. Glupost. Slabost. Ali, zato smo mi tu. Mi smo samo pametni nepristrani suci koji točno znaju što i kako u kom trenutku treba reći, ne reći ili napraviti. Aj dobro, i ne napraviti. Mi smo božanstvena bića kojima se ne može manipulirati. Nas se ne može pokoriti, zastrašiti. Sačuvaj Bože i same primisli da bi nam netko mogao naturiti bilo kakvu vrstu ovisnosti. Mi pišemo članke o samosvijesti i o tome koliko milijuna košta godišnje sigurna kuća. Šteta nam je dat te novce jer, ako malo bolje razmislimo, same su si krive. One, neke druge. Oni, neki drugi. Mi ne. Mi smo savršeni.
Ma mislim..
| |
Best4date.com - free dating, dating online, dating girls, site for meeting people
|