Blog title:
sve nas i dalje ceka
i cezne za tvojim prštavim smijehom
i kamencicima
koje si znao bacati u njega
voda još panti odsjaj tvojih
bezobrazno zelenih ociju
i kad vrisnem tvoje ime
to je odraz moje nemirne duše
je li se to meni snovi ruše
gdje ce veceras moj zanos biti
s kim moja poezija diše
a moje srce i dalje bez zanosa piše
tužne rijeci i da je kraj sreci
nismo se cak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmjeha
bez pitanja
da ga stavim na svoje lice
izgleda da je osmjeh izvrstan
cim ga kradu ljudi oko mene
a možda moje lice
nekada bude tvoje
bilo bi lijepo staviti osmjeh
gdje je suza pala
gdje je lice takla i smijeh makla
ali ne, ne može bit tako dobro
tako sa malo bola i patnje
sve se mora razasuti
puknuti, biti oštro..
razastuo posvuda u
tisucu komadica
moga srca