Blog title:
STUDEN
Tvoje ime izmišljeno je
zovu me, samo besane noci daje
Svuda oko mene praznina
Sjecanje, cega se sjecaš?
studen, sumlja, samoca
Da li se ako ljubav zove zaista?
ili ime nosi samo da te prevari
Tvoje slike u tudim uspomenama
U tvojoj postelji neka druga
Taj hladni i ostar noz
srce mi para
cekam tvoj prokleti glas da progovori
Tijelo mi je tesko, znaš li ceznja me ubija?
Nema vise nicega
ni zalosti u srcu koja te pronalazi
Ta prasnjava kolijevka ljubavi
Ostala je samo još gorcina
ona stvarna gorka
kao plamen na kojem
suza pociva
Ja nesto stvaram
ti se boris protiv toga
ruku uz ruku smo
a odsutne su, primjecuješ li
shvacaš li?
Ti si snijeg koji pada na vatru
Nema imena koje ti ne pripada
Reci mi zasto je tako
prazno nebo, lude rijeci
na koje nepristajem dok silazim
izmedu tvojih ruku ostaje praznina
i cujes nagi plac sto ispunjava moje usta
cujes li kako suza pada, kako tijelo drhti
Ljubavi moja, kiša pada
ti koja spavas na mojoj postelji
prekrivena mojom rukom,
ona koja nerazlikuje vise ono
stvoreno i napusteno
Sto ce te zamijeniti?
Isti stup, isti lanac
na dno mora za kamen pripet
U meni tinja želja
želja da živim
a istovremeno umirem
A govorio si "Dolazi studen"
Stize vjetar
obilazeci svojim hladnim
jezikom zemlju
Opraštam ti
samo molim te
Budi tu, pored mene
kako moja ruka otvorena
da ti da sve sto ocekujes,
i ti konacno, ljubavi
moj hram, moje podrucje
ogrdjeno zicom
koje se uspinje do neba
Govorio si stize studen,
vrijeme praznine
ali ja vise ne ocekujem,
jer ovo je tise od onoga
sto si govorio i
sve bih dala da jos
jednom cujem tvoj glas
tvoj dah kraj uha mog,
tvoje usne na mojim,
tvoju ruku kraj moje
tijelo uz tijelo
ali to ljubav nije....
Samo mi reci kako ti je ime?
S ljubavlju Kristina