Blog title: Neukrotive žene
One su slobodne duše, djeca prirode, boemi … Kao boginje starog svijeta, one šetaju ulicama u sasvim običnim cipelama, među običnim smrtnicima. Za njih ovaj svijet nema granica i život je uvijek pustolovina.
One ne žele ničiju pomoć – pa taman ta odluka išla na njihovu štetu. U stanju su gaziti po užarenom ugljenu prije nego što će priznati vlastite slabosti.
Ako želite biti dio njihovog života, ove stvari morate znati o ženama divljeg srca:
Naravno da i one pričaju o svakodnevnim stvarima, idu na posao i rade sve ono što je neophodno da bi se preživjelo … Ali to nije ono što njih čini živima. Avantura života, otkrivanje i uvijek novi horizonti (izvana i iznutra) su stvari koje zaista okupiraju njihovu pažnju, a te avanture mogu biti velike i one male, svakodnevne.
One svoju dnevnu sobu utorkom navečer mogu pretvoriti u plesni podij, skidaju cipele na ulici kad pada kiša i skakuću po lokvama umjesto da bježe pod prvu nadstrešnicu… ne plaše se da ćete im poljupcima pokvariti šminku.
Usred noći mogu odlučiti da im se ne spava, obući najljepšu haljinu i izaći u klub na drugom kraju grada.
S posla će možda skoknuti do muzeja, jer ponovno žele vidjeti neku sliku koje su se sjetile u viziji iz djetinjstva.
Vraćat će se kući nekim nepoznatim putem, kojim nikada ranije nisu išle, bez straha da će se izgubiti.
Zaplesat će i u samoposluzi ako zasvira neka dobra stvar …
Jedino nikada neće uraditi istu stvar dva puta na isti način.
Ne donose uvijek najpametnije odluke.
Žene divljeg srca se užasavaju planiranja. Pored toga, vrlo su radoznale. Nešto im ne da mira da vide što će se dogoditi ako urade nešto nepromišljeno. Neizvjesnost ih uzbuđuje …
Na kraju krajeva nepromišljene odluke ih najčešće nagrađuju zanimljivim anegdotama, neočekivanim susretima, nevjerojatnim situacijama. Po cijenu svakog bola, one će uvijek izabrati slušati svoje ludo srce.
Ali ipak nekako opstaju…
One plaćaju svoje račune, kupuju hranu, odjeću, stvari, odlaze na svoje redovite preglede, peru rublje i popravljaju stvari po kući.
Unatoč svim svojim ludostima i činjenici da uopće ne razmišljaju o dalekoj budućnosti, još uvijek su nekako žive.
Nezavisne su.
One ne žele ničiju pomoć – pa taman ta odluka išla na njihovu štetu. To ne znači da im nikada ne treba pomoć, već samo to da će radije gaziti po užarenom ugljenu nego priznati vlastite slabosti.
One su jake i ponosne su na svoju snagu. Ako im ikada vidite suze, ne spominjite to nikada …
Nikada se neće skrasiti u klasičnom smislu.
Ne pokušavajte ih pripitomiti i ukalupiti. One nikada neće biti ono što se najčešće traži od žene: majke i domaćice. Točnije, one će biti to jer je to prirodno i divno…ali… i još nešto… Uvijek će im trebati prostor za trčanje, za ples, za maštanje, razmišljanje.
Željet će putovati, vidjeti i osjetiti sve. Ukoliko stanete na put njihovoj avanturi, odlepršat će...