O tebi...
Izgubljena u vremenu i prostoru, zanesena pričom o prošlim vekovima i zaboravljenim događajima, gledam te u oči... Nestajem, gubim se u njihovom plavetnilu i pitam se kakve su u stvari? Ako su oči ogledalo duše, kakva je tvoja? Šta se krije kada padnu sve maske i ostane samo čovjek, sa svim svojim manama i vrlinama, sa svim svojim slabostima i snagom? Kakav si tada? Da li su tvoje oči bezbrižno plave kao nepregledni okeanii koji privlače izletnike da spokojno plove na njihovoj površini ili su, samo prividno lepe, kao neistraženo jezero koje mami zanesene da zaplove njegovom površinom i u trenutku nepažnje da ih progutaa i povuče u svoje mračne dubine? Anđeo ili demon? Šta se skriva iza nemirnog i nevinog osmjeha i laskavih reči uvijenih i veo istorije? Kavaljerstvo minulih vremena ili Kazanova današnjice?