Blog title:
evo Levrone jedna pjesma posvecena tebi..nemam pojma zašto ali došlo mi da je napišem nakon komentara...........................................
Polako su mi pocele tonuti lade
Jer ideš mi kroz misli a nema te
Dan mi kao osuda
Bez tebe ništa ne vrijedi
I onaj prokleti osmjeh kojeg volim
Fali mi , a izbrisala bi ga najrade
Sve što sam doživjela s tobom ponovila bi
I nebi se dvoumila, i nebi mislila
Hoce li me svaka tvoja laž zaboliti
A ja praviti se kao da neznam ništa
Lakše mi je bilo prihvatiti laž
Nego istinu jer kada voliš nje nema
Svaki moj krik nisi primjetio,
Jesam li ga uopce ispustila nisam više svijesna.
I prolaze dani , prolaze mjeseci
A svaku sekundu brojim da znam kad mi je sumrak poceo
Hladnih šest mjeseci je danas, a moje zlato slatko sniva
I nema pojma što je danas. Od nevinosti svake neviniji je
Andeostko lice previše istice. Pozadina crna i hladana je.
Veceras mi je ime cežnja, drhti mi tjelo , duša mi je nestala
Sa tobom negdje otišla. Nepitam je kud ide jer ovdje joj je preteško
U magli se gustoj ne snalazi, a suza je sili da se sjeti ljubavi
Svaka rijec koja na tebe posjeca boli kao nikada, veceras mi je vjecnost pusta
A tako je volim. Tako volim taj osjecaj tuge i boli da ne znam što bi bez tebe a
Da nisam sa njom. Prati me u stopu i spava na mom ramenu. Sanja moje snove
I potiho se u tamnom kutku smije znajuci da me ubija polako
A lice joj je nestašnog djeteta koje zavara svakoga. Prekrivena misticnim plaštem
Blješti kao skriveno blago, a ruke joj krvave i krhke srdašce na komadice razlomite
Drži i nepitam je znali da me to previše boli jer se bojim , bojim se kao nikad da
Ne ostanem bez nje kao bez tebe
I samo se zacuje nevini smijeh